Samo ja znam kako da budem ja

16468869_10210466063022891_1183616198_n.jpg

Slobodna sam da budem ono što jesam. Ne zbog toga što me uglavnom okružuju oni koje me podržavaju ( mada ni to nije na odmet 😄), već zbog toga što sam sama sebi dala dozvolu.
Bilo je toga i ranije. Reči hvale i podrške, topli zagrljaju puni razumevanja, sjaj u očima prilikom slučajnih susreta i čitavi slapivi podrške, ali to nije imao ko da prepozna.
Sumnja, nepoverenje i taj strah da se ne iskažem, jer ako to učinim biću ranjiva, bili su čitav moj svet. Mislila sam da kada jednom pokažem ko sam, svi drugi će moći da vide ono što vidim samo ja: da nisam dovoljno dobra.
Teško je bilo postojati tada u toj izvrnutoj, teskobnoj dimenziji, te nije bilo druge nego da potražim izlaz.
Iz prve sam ga pronašla u rečima koje su tekle sa usana drugih,a koje su mi tako bile potrebne da čujem, ali se taj osećaj nije zadržao. I dalje sam imala utisak da tumaram po mračnom lavirintu sopstvenog srca, neprestano udarajući u zidove.
Onda se nešto dogodilo, malo po malo korak po korak i moj se lavirint zasvetleo. Prvo je došlo olakšanje, a zatim i jasnoća. Svaki naredni korak bio je praćen njom. Lavirint je postao uzana stazica, pa šuma, a kasnije polje čiste mogućnosti.
U redu je da budeš ono zašta si rodjena da budeš – došlo je iz dubine mog bića. Prvo kao šapat, a kasnije kao vrisak : PROBUDI SE! PROBUDI SE!
Nije isto svet gledati očima nedostataka i očima punoće shvatila sam. To je kao da posmatramo dve različite stvarnosti.
Ostala sam u onom svetu gde sam se osetila slobodno.
Dozvolila sam sebi da se iskažem, ne razmišljajući o tome da li ću biti prihvaćena ili ne. Uvek postoje dve strane. Shvatila sam da jedino mogu da postojim u svetu gde je moje srce otvoreno i obasjano svetlom sopstvenog prihvatanja.
Da bih postala ono što jesam, morala sam da zaboravim na ono što sam bila.
Proces još uvek traje i verujem da će trajati koliko i sam život, jer dodju oni dani kada ponovo prošapućem: u redu je da budeš ono što jesi. Ili zavrištim…ali ono što sada znam je da sam rodjena slobodna. Toliko slobodna da mogu da izaberem okove.
Nekada sam se čvrsto držala za njih, bili su olovni, a sigurni, a sada se čvrsto držim slobode.
Samo ja znam kako da budem ja.